- prédika
- v. слаб. -ō-проповедовать
Old Norse-ensk orðabók. 2013.
Old Norse-ensk orðabók. 2013.
predika — prȅdika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. kat. obredni govor religioznopoučnog sadržaja koji se drži ob. za službe u crkvi [držati prediku]; homilija, prodika, propovijed 2. a. poučavanje s mnogo riječi, stroga pouka; lekcija, prodika b. dosadna,… … Hrvatski jezični portal
predika — v ( de, t) … Clue 9 Svensk Ordbok
predikatas — predikãtas sm. (2) 1. DŽ logikoje – tai, kas sprendime pasakoma apie daiktą, loginis tarinys. 2. lingv. tarinys: Tokiuose sakiniuose būdvardis vienas reiškia predikatą, jis sakinyje darosi būtinas, tiesiogiai priklausomas nuo subjekto rš … Dictionary of the Lithuanian Language
predigen — Vsw std. (8. Jh.), mhd. predi(g)en, ahd. predi(g)on, bredigon, mndd. predeken Entlehnung. Entlehnt aus l. praedicāre öffentlich verkünden , Intensivum zu l. dīcere sagen (diktieren) mit l. prae . Abstraktum: Predigt; Täterbezeichnung: Prediger.… … Etymologisches Wörterbuch der deutschen sprache
Chorizo — Export quality chorizo from Spain Chorizo (Spanish: [tʃoˈɾiθo]; Asturian: chorizu [tʃoˈɾiθu]; Galician: chourizo [tʃowˈɾiθo]; … Wikipedia
History of the Icelandic language — The history of the Icelandic language began in the 9th century with the settlement of Iceland when settlers, who mostly came from Norway, brought a dialect of Old Norse to the island.The oldest preserved texts in Icelandic were written around… … Wikipedia
History of Icelandic — A page from the Landnámabók The history of the Icelandic language began in the 9th century with the settlement of Iceland, mostly by Norwegians, brought a dialect of Old Norse to the island. The oldest preserved texts in Icelandic were written… … Wikipedia
prédicat — [ predika ] n. m. • 1370; lat. prædicatum 1 ♦ Log. Second terme d une énonciation où il est possible de distinguer ce dont on parle et ce qu on en affirme ou nie; attribut (du sujet). Quantification du prédicat. 2 ♦ Ling. Ce qui, dans un énoncé,… … Encyclopédie Universelle
prȍpovijēd — ž obredni govor religioznopoučnog sadržaja koji se drži ob. za službe u crkvi; predika, prodika, homilija ⃞ {{001f}}držati ∼i pren. predugo govoriti sa željom da se tko pridobije, mudrovati komu; očitati kome ∼ izgrditi koga; ∼ u pustinji nešto… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prı̏dika — ž reg., {{c=1}}v. {{ref}}predika{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predicatore — /predika tore/ s.m. [dal lat. praedicator oris elogiatore , e nel lat. tardo che tiene una predica ] (f. trice, pop., non com., tora ). 1. (eccles.) [chi tiene prediche, spec. parlando pubblicamente in chiesa] ▶◀ omelista. ⇑ oratore. 2. (estens.) … Enciclopedia Italiana